Otok Murter

Zbog svog položaja, svoje povijesti, svog velikog akvatorija, otok Murter je jedan od najposebnijih hrvatskih otoka. Iako premošćen, zbog gospodarskog posjeda na susjednim otocima, Murter po svojoj organizaciji života i trajanja predstavlja otok nad otocima. Otok je podijeljen u dvije općine: veću Murter sa samo jednim naseljem i manju Tisno. Iako su stanovnici Murtera još od utemeljenja općine Tisno u XIX. st. tražili svoju posebnu općinu, ta im se želja ostvarila tek 1999. Budući da se općinske granice uglavnom poklapaju s katastarskim, to joj pripadaju i Kornati te najveći dio otoka uz obalu. Zbog toga je općina Murter - Kornati najveća otočna općina na Mediteranu, općina s preko 160 otoka i s obalnom crtom dugom gotovo 400 km. Na poluotoku Gradini nalaze se ostaci jedne od najvećih gradina na tlu južne Liburnije, a u njezinu podnožju i uz obalu ruševine antičkog grada Colentuma. Colentum je i najstarije ime otoka. Spominju ga Ptolomej i Plinije u I. stoljeću, te kozmograf iz Ravennne u VII. Porfirogenet u X. stoljeću ne navodi Colentum, što znači - s obzirom na upućenost Cara u prilike na obali i otocim - da je tada već prestao postojati. . Teško je sa sigurnošću utvrditi kada Hrvati prvi put stupaju na otok. Prema nalazima materijalne kulture i prema jezičnim ostacima u toponimima, to je bilo vrlo rano, no prvi pisani spomen imena je iz 1285. "Župa Srimac ima g. 1298. sela: Veliko selo (Villa magna) i Jezera na Murteru, te Žirje i Zlarin" - tvrdi don Krsto Stošić.

Novo naselje Srimač, Hrvati su u duhu svog shvaćanja i iskorištavanja prostora na otocima, podigli dalje od mora, na pri stranku, uz rub plodnog polja i u podnožju Vršine i Raduča, s kojih se moglo kontrolirati stanje na moru i prijetnje koje su s njega dolazile. Nekako istodobno (1318.) na prvim pomorskim kartama prvi put se spominje i ime Mortar, kasnije u duhu, lokalnog govora oblikovano u današnji oblik Murter. Oba imena supostojala su u upotrebi dugi niz stoljeća, dok konačno nije pobijedio današnji oblik.

Zbog velike blizine kopna otok se za prodora Turaka u zaleđe toliko napučio da svojim malim obradivim površinama nije mogao hraniti sve svoje stanovništvo. Zato Murterini početkom XVII. stoljeća stupaju u kolonatski odnos sa zakupcima kornatskih pašnjaka, a u tom su svojstvu ostali sve do njihova otkupa u drugoj polovici XIX. st. Od tada su njihovi vlasnici. Do 1952. otočje je bilo u administrativnoj i katastarskoj općini Sali, a od tada u općini Tisno, zatim Šibenik, pa opet Tisno i konačno, od 1999. u općini Murter.

Ni prošlost ni sadašnjost Murtera ne mogu se razumjeti bez poznavanja prilika u Kornatima i mjesta koje su u životu Murterina oni imali, a imaju i danas. Prva i najvažnija činjenica je da je golemi kornatski posjed zaustavio emigraciju u trenutku kada je većina hrvatskih otoka, zbog propadanja vinogradarstva, doslovno opustjela. Druga je, urbanizacija samoga mjesta. Nakon kupnje Kornata Murter se širi prema moru i uvali Hramini, koja postoje kornatski terminal, s najvećim brojem mula usuho. Današnjim rječnikom kazano - prva prava jadranska marina XIX. stoljeća.

S obzirom da se do prekomorskog posjeda moglo doći samo morem, dotadanji su se težaci morali prometnutni u pomorce i ribare, zidare i kalafate. No, oni su prije svega ostali izvrsni maslinari s golemim maslinikom razbacanim na stotinama otoka. Zbog toga je 1911. udruženim snagama mještana sagrađena tada najveća tvornica za preradu ulja na Jadranu.

Iako ruralno naselje, Murter je u svom trajanju započeo, njegovao i očuvao visoke standarde kulturnog, osobito pučkog i duhovnog izražavanja. Najprije vrlo ranim osnivanjem Pučke škole (1845.) zatim, utemeljenjem jedne od prvih čitaonica na hrvatskom jeziku u Dalmaciji (1866.), pokretanjem crkvenog pjevačkog zbora (1900.), djelovanjem amaterskog dramskog ansambla (od 1922.). Osobito je obilježje mještana druželjubivost, otvorenost, ljubav prema pjevanju i dramskom izražavanju.

Veliki i šaroliki akvatorij, umijeća i obrti, pučki i duhovni oblici izražavanja, pripremili su Općinu Murter za posao svih poslova, za djelatnost koja objedinjuje i tradiciju i suvremenost, pojedinačno i globalno, staro i novo, prirodno i ljudsko - za turizam.